U jednom od prethodnih blog-postova pisali smo o igri kao jednom od glavnih pokretača dečjeg učenja i razvoja. Kroz igru, dete upoznaje svet oko sebe i uči da se uklopi u njega, kao i da ga prilagođava svojim potrebama i afinitetima. Bilo je reči o samostalnoj igri, igri sa roditeljima i vršnjacima, kao i o značaju koji igra ima za uspehe u školovanju, karijeri i na drugim kasnijim životnim putovanjima. To su stavovi brojnih naučnih studija, a čini se da i svet prepoznaje isto, te sve više ohrabruje decu u njihovim igračkim poduhvatima. Štaviše, danas je izbor sredstava za igru veći i raznovrsniji nego ikad pre. Ubrzanim razvojem tehnologije i interneta, deci su postali dostupni razni gedžeti – mobilni telefoni, tableti, konzole i druge elektronske igračke sa virtuelnim svetom na dohvat ruke.

Iako se ne osporava značaj koji tehnologija, uz pažnju i uputstva roditelja, može imati u razvoju dece, čini se da nas ona sve više vraća u zatvorene prostore i drži prikovanim za male ili velike ekrane, sa sadržajem koji pruža brzu i eksplozivnu zabavu bez trunke znoja. Ovo pogađa kako male, tako i nas velike, ali za razliku od mališana, mi veliki smo detinjstvo uglavnom provodili napolju, a crtaće i video igrice ostavljali za kada napolju pljušti kiša. Drugim rečima, imali smo sreću da rastemo u skladu sa prirodom. Stoga, od izuzetne važnosti je da našu ljubav prema šumama, rekama i parkovima podelimo sa našim mališanima i podstaknemo ih da istražuju prirodu (i ako to ponekad znači pranje blatnjave odeće i patikica). Verujte nam – njihova sreća biće nezamenljiva.

Zašto je značajno da se deca igraju u prirodi?

Dečja igra je kreativnija u prirodnom okruženju u poređenju sa unutrašnjim prostorima. Deca opažaju funkcije i karakteristike prirode i intuitivno ih koriste za fizičke izazove i smišljanje novih igara. Na primer, drvo sa nisko postavljenim granama doživljavaće kao pogodno za penjanje. Ako su neke od grana, takođe, dovoljno velike da se na njima može sedeti, drvo se može percipirati i kao objekat koji se može osvojiti penjanjem i kao osnova za društvenu igru. Ili pak, strma livada – dete postaje svesno koliko zapravo strma ona mora biti kako bi se otkotrljalo dole, i na osnovu procene svojih mogućnosti i straha, istražuje različite načine spuštanja. Deca intuitivno ispituju šta im priroda pruža, i imaju urođen instinkt da prestanu sa igrom kada eventualno postane opasna za njih. Pored toga, igra u prirodi najbolje utiče na fizičku spremnost i zdravlje mališana, a priroda sama po sebi predstavlja nepresušan izvor pozornica za najrazličitije igre pretvaranja. Dajte im podsticaj čitajući im priču sa radnjom u prirodi, i pustite da njihova mašta čini čuda kada se nađu u sličnom okruženju.

Zašto je isprljano dete srećno dete?

Tokom boravka u prirodi, dete uči da se igra sa peskom, vodom i blatom. Od peska, recimo, ono može da gradi tunele, brda, reke i razne pejzažne i geološke formacije, a predmet koji se stavi u pesak ostaje u njemu. Voda, s druge strane, ne dozvoljava stvaranje trajnih struktura, a predmeti smešteni u vodu plivaju, plutaju ili tonu. Ove činjenice predstavljaju izvor zabave i zaintrigiranosti naših mališana, kao i novih saznanja o čudesnom svetu oko njih. Igranjem sa peskom i vodom, dete brzo nauči da pesak prlja stvari, a voda ih pere. Ovo dovodi do česte igre prljanja i pranja stvari, kao i mešanja oba sastojka i stvaranja blata. Promenama proporcija sastojaka, dete može praviti i igrati se sa masama različitih gustina. Stvari počinje da doživljava kao čvrste i tečne, tople i hladne, suve i mokre, stabilne i nestabilne. Sve ovo je veoma bitno u razvoju deteta, jer kroz igru sa ovim materijama, ono saznaje mnogo o fizičkim svojstvima svog okruženja i postaje svesno osnovnih fizičkih zakona. Istovremeno, javljaju se i poželjni socijalni faktori kada se nekoliko dece igra zajedno na ove načine. Zato, neka vas ne naljuti ako se vaš mališan pojavi blatnjav od glave do pete – ne želite da obeshrabrite malog i radoznalog istraživača u njemu.

Baštovanstvo za decu:

Mališani koji su rano naučeni o prednostima zdrave ishrane verovatnije će se zdravo hraniti kao odrasli. Sa druge strane, oni su prirodni istraživači koji radost pronalaze u jednostavnim užicima kao što su sadnja semena ili traženje glista. Zašto onda ne spojiti zabavno i korisno i podsticati dete da samo uzgaja voće i povrće? Iz tog razloga preporučujemo baštovanstvo kao jednu od zabavnih aktivnosti na otvorenom koju možete podeliti sa detetom. Pored toga što je zabavno, ono takođe podstiče stav očuvanja i poštovanja prirode. Za to vam nije potrebno veliko dvorište. Posadite pasulj ili suncokret u šolje smeštene na sunčanom prozoru. Uzgajajte biljku paradajza u saksiji na svojoj terasi. Uzgajajte mali prozorski vrt cveća. Koristite jednostavne projekte poput ovih da podučite dete o osnovama baštovanstva, kao što su zdravo tlo, sunčeva svetlost i voda, i uživajte zajedno gledajući kako vaša mala bašta raste.